Apostolskom konstitucijom Ite vos od 29. svibnja 1517. papa Leon X. htio je ponajprije ostvariti jedinstvo franjevačkog reda, podijeljenog ne samo na konventualce i opservante, nego i na cijelu lepezu opservanata. U povijesti je poznata kao bula razdjeljenja (opservanata od konventualaca) i ujedinjenja (različitih obitelji opservanata). Podjela je već stvarno postojala i bilo ju je lako formalno proglasiti s pravne točke gledišta. Što se pak tiče ujedinjenja, kojim je trebalo objediniti u jednu obitelj, pod vodstvom generalnog ministra, opservante: martinijance, amadeite, kolektance, klarene i guadalupljane (zvani također opservanti od svetog svanđelja, od kapuce odnosno bosonogi), to je ostalo najvećim dijelom tek pobožna želja. Naime, klareni i amadeiti nastavili su živjeti autonomno sve do 1568. kada su prema želji sv. Karla Boromejskoga i sv. Pija V pripojeni opservantima. Osim toga, iste te 1517. godine Leon X. odobrio je španjolsku zajednicu paskvalita (uskršnjaka) pod vrhovnim vodstvom konventulaca.
I u Italiji, 1518. i 1519. godine, u krilu opservancije, bile su ustanovljene samotnjačke kuće u kojima su stanovala braća koja su željela provoditi stroži način života. Povučeni načini života potvrđeni su u Bresci, Abruzzu i Laziju, gdje je u siječnju 1519., svetište u Fontecolombu dodijeljeno dvojici reformatora: o. Stefanu Molini i o. Bernardinu iz Astija.
Bio je to početak veoma žive »reforme«, koju je odobrio Klement VII. bulom In suprema (16. studenoga 1532.) i koja se kasnije proširila po Italiji, Austriji i Bavarskoj, Balkanu, Poljskoj, Ugarskoj (Mađarskoj) i drugdje. Pred kraj 16. stoljeća bosonogima (nazvanima i alkantarinima) i reformiranima pridružit će se obitelj rekolekta, koje će 1579. godine odobriti Grgur XIII.
Sve se to dogodilo usprkos žestokom protivljenju kojim je vodstvo Reda željelo sačuvati jedinstvo velike opservantske obitelji, koja je, osim toga, bila podijeljena na opservante s ove strane Alpa (cismontani) i na opservante s druge strane Alpa (oltramontani). Ali, dok su oni na vrhu razmišljali o tome kako spasiti »sakrament jedinstva«, u bazi se osjećala veoma snažna želja za životom u većoj vjernosti Pravilu na koje su se zavjetovali. Štoviše, mnogi su s velikom čežnjom upirali svoj pogled u Franju, kao uzor pravog manjeg brata.
Nema komentara:
Objavi komentar